Novosti

Dijagnostika i hirurška terapija bolesti štitne žlezde

Dijagnostika i hirurška terapija bolesti štitne žlezde obuhvataju širok spektar procedura, od laboratorijskih testova do složenih operativnih zahvata. Hirurgija se primenjuje  u lečenju  malignog oboljenja štitaste žlezde, velikih struma koje ometaju disanje ili gutanje, kao i za određene oblike pojačane funkcije žlezde.

Dijagnoza bolesti štitne žlezde

Proces postavljanja dijagnoze obično počinje kliničkim pregledom i laboratorijskim analizama, a zatim se nastavlja primenom specifičnih procedura:

  • Laboratorijski testovi: Najvažniji test je merenje nivoa TSH (tireostimulišući hormon) u krvi, koji može precizno razlikovati pojačanu ili smanjenu funkciju štitaste žlezde. Određuju se i slobodni T4 i T3, kao i antitela (TPOab, Tgab) za otkrivanje autoimunih bolesti poput Hašimotovog tireoiditisa ili Grejvsove bolesti.
  • Ultrazvuk vrata: Predstavlja zlatni standard za procenu strukture žlezde i identifikaciju čvorova (nodusa).
  • Aspiraciona biopsija tankom iglom (FNAB): Koristi se za uzimanje uzorka ćelija iz sumnjivih čvorova. Predstavlja zlatni standard za razlikovanje benignih od malignih čvorova štitaste žlezde
  • Scintigrafija: Pomaže u razlikovanju „toplih“ (funkcionalnih) od „hladnih“ (potencijalno malignih) čvorova i danas se znatno manje koristi.

Hirurška terapija

Hirurški zahvat se preporučuje kada konzervativne metode nisu dovoljne ili je potvrđen kancer. Glavni tipovi operacija su:

  • Totalna tireoidektomija: Uklanjanje cele štitne žlezde. Indikovana je kod kancera, Grejvsove bolesti i velikih polinodoznih struma. Pacijenti nakon ove operacije moraju doživotno uzimati hormonsku zamensku terapiju.
  • Lobektomija (hemi-tireoidektomija): Uklanjanje polovine žlezde. Često se koristi kao dijagnostička operacija kada je nalaz biopsije nesiguran, ili za lečenje benignih čvorova
  • Disekcija limfnih čvorova: Ako se kancer proširio, hirurg može ukloniti zahvaćene limfne čvorove na vratu.
  • Minimalno invazivne tehnike: Moderne metode poput robotske ili endoskopske tireoidektomije omogućavaju zahvate sa manje uočljivim ožiljcima