Pregledom lekara pneumoftiziologa obavlja se prevencija, dijagnostika i lečenje bolesti pluća i organa za disanje.

Najčesće tegobe zbog kojih se pacijent obraća pulmologu su: kašalj sa ili bez iskašljavanja, sviranje u grudima, otežano disanje, nedostatak vazduha, iskašljavanje krvi, bol, stezanje ili pritisak u grudima tokom disanja.

Pregled obuhvata anamnezu – razgovor sa pacijentom, fizikalni pregled, auskultaciju – slušanje pluća, pulsnu oksimetriju, savet i preporuku za dodatnu dijagnostiku (spirometriju, alergološke probe, Rtg dijagnostiku) i lečenje po najsavremenijim protokolima respiratornih vodiča.

Pulmologija

Specijalistički pregled 3000
Kontrolni pregled 1500
Subspecijalistički pregled 4000
Kontrolni subspecijalistički pregled 2000
Pregled profesora 5000
Kontrolni pregled profesora 2500
Kućna poseta specijaliste 5500
Spirometrija 1500

Šta je spirometrija?

Spirometrija je neinvazivna standardizovana dijagnostička metoda kojom se meri osnovna funkcija pluća, odnosno količina vazduha koji se udiše i izdiše iz pluća u funkciji vremena.

To je test koji se veoma često koristi u svakodnevnoj kliničkoj praksi, u cilju utvrđivanja prisustva ili odsustva određenih plućnih bolesti, otkrivanja ranih promena ili napredovanja bolesti pluća. Rezultat spirometrije je neophodan radi procene stepena oštećenja plućne funkcije, kao i procene efekata terapije.

Koristi se u otkrivanju i praćenju sledećih oboljenja:

  • bronhijalne astme
  • hronične opstruktivne bolesti pluća (HOBP-a)
  • plućne fibroze
  • tumora pluća
  • kao i u praćenju uspešnosti terapije kod bolesnika koji imaju ili već boluju
  • od ovih bolesti

Za pravilnu procenu često su potrebna ponavljana merenja tokom vremena.

Spirometrija uključuje merenje osnovnih parametara plućne funkcije: IVC (vitalni kapacitet), FVC (forsirani vitalni kapacitet), FEV1 (forsirani ekspirijumski volumen u prvoj sekundi), FEV1/FVC odnos, PEF (vršni ekspirijumski protok), FEF (forsirani ekspirijumski protok) pri različitim volumenima pluća (75% 50% 25%), i drugih.

Postoje različiti tipovi spirometara. Većina njih meri protok direktno, a zatim se kompjuterski preračunava volumen vazduha na osnovu pola, uzrasta, visine i težine. Rezultati merenja, parametri plućne funkcije se prikazuju u numeričkoj formi. Ostvareni rezultati se porede sa predviđenim (referentnim vrednostima) i izražavaju u procentima.

Da bi se postigla tačnost merenja neophodna je dobra saradnja između ispitivane osobe i ispitivača. Lekar objašnjava postupak izvođenja spirometrije. Najpre se pacijentu postavlja usnik koji je povezan sa aparatom, a nos se zapuši štipaljkom. Pacijentu se kaže da najpre normalno diše kroz usnik, a zatim lagano izduva sav vazduh iz pluća, pa onda brzo udahne punim plućima i izdahne (izduva) sav vazduh iz pluća najbrže i najjače.

Važno je naglasiti da je spirometrija jednostavan, brz i bezbolan test.

Naš tim